Božić

Natrpali smo se u auto, pa do Agnieszkinih prijatelja na drugom kraju grada. Predvidljivo ćaskanje: cjepišama su mutirali stavovi – sada zahtijevaju priznanje da su oni samopožrtvovno otupjeli šiljke. Ipak se najviše razgovara o stanju na granici, kompenzira se grižnja savjesti što nismo tamo. Izlazimo odhodati ručak i svima nam prijaju rutinski Merry Christmasi namjernika […]

One

Sjede na prioritetim mjestima, žustro razgovarajući onim bezobzirnim španjolskim, kakvim nas po londonskim autobusima uvijek počaste Latinoamerikanci. Kasne dvadesete-rane tridesete, tamnopute, stamene, gotove se rasprsnuti – prije od njih samih, slomio bi se vrag koji bi njima gloginje mlatio. Pretječe im energije od živahnog razgovora, pa su istovremeno obuzete i mobitelima. Jedna nam otkriva smjelu […]

Enđi i mi bez braće

Mora da sam se svidio Borisavu, jer mi je, kada sam mu rekao da sam iz Hrvatske, nadobudno ipak ponudio šansu upitavši jesam li Hrvat. Boru sam sreo prije nekoliko godina u ovećem skvotu na istoku Londona, na multimedijskom događanju organiziranom za prikupljanje pomoći izbjeglicama u okruženju. Užurbano se muvao, uščuvani sredovječni muškarac, o kojem […]

Kako je Šećerko izgubio stan

Kada se iselio najmoprimac dvosobnog stana kod kojeg je dugo unajmljivao sobu, Dave je preuzeo stanarski ugovor. Tokom godina skupio je lijepa iskustva i znanja o mjestima i kulturama iz kojih su stizali njegovi podstanari. Posljednji se u njegov dom uselio Kofi. Kofi je honorarno radio za jednu konzultantsku tvrtku i studirao. Kako nije uspijevao […]

Dave od šećera

Jutros u kuhinji zatičem Davida, gdje odmjerava količinu zobenih pahuljica koju su mu preporučili nutricionisti u klubu za mršavljenje kojeg pohađa svakog ponedjeljka. Palo mu eto na pamet napraviti malo kaše, kaže. Nudim ga kavom ne bih li čuo što Agnieszki iza leđa govori još jedan od njenih tromih i bezidejnih tipova, začuđujuće inventivnih kada […]

Cyril: Propast atomiziranog domoroca

Izbjegavam zajedničke prostore kada Agnieszka ima goste. Kada me izričito pozove, znam da joj treba pojačanje. Nisam sentimentalan, pa bih rekao da se u prisustvu hladnog razuma lakše nosi s razočaranjima koja joj stalno priređuju nevoljnici koje je nakupila tokom godina. Danas je to Cyril, kojega poznaje već desetljećima. Cyril mi pokuca i kaže da […]

Englez se pravi Englez

Skoro je ponoć na opustjelom peronu br. 15 stanice Waterloo. Display ne prikazuje nikakve nadolazeće vlakove, ali ovamo me uputilo kada sam pitao kako prema Richmondu. Prilazi mi mlađi fini Englez, očito s istom nedoumicom. Ubrzo udara brigu na onaj punokrvni engleski optimizam: Sve će biti u redu, ta rekli su nam peron 15. Priča […]